Posljednji koncert na 61. Glazbenoj tribini Hrvatskog društva skladatelja u izvedbi Dua Šimun Matišić & Vid Veljak donio je pravu kulminaciju festivalskog programa u dvorani Kulturnog centra Osijek. Spoj vrhunskih izvođača i novog, izvrsnog koncertnog prostora koncertne dvorane Franjo Krežma, ključni su za kvalitetnu realizaciju i prezentaciju suvremenih djela te podizanje razine cijele Tribine kao manifestacije.
Koncert je bio u potpunosti sazdan od Nove glazbe i to glazbe povezane uz improvizaciju
Duo Matišić – Veljak (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Po receptu 6 praizvedbi, koncert je bio u potpunosti sazdan od Nove glazbe i to glazbe povezane uz improvizaciju, kao temelj skladateljske i izvođačke međuigre. Upravo s mišlju na izvanredne glazbenike, udaraljkaša Šimuna Matišića i violončelista Vida Veljaka, šest je skladatelja različitih pristupa i poetika ostvarilo zanimljiva djela na rubu jazza, klasike i eksperimentalne glazbe, donoseći publici zanimljiv te poticajan glazbeni sadržaj na samom kraju festivalskog programa.
Vrijedni opisi procesa rada i iskrenost glazbenika u predstavljanjima pojedinih skladbi, stvorili su poseban odnos s publikom
Kao zasigurno velik zadatak za izvođače, program su činila četiri djela hrvatskih (Šimun Matišić, Tibor Szirovicza, Antun Tomislav Šaban, Ana Horvat) i dvije skladbe slovenskih skladatelja (Matija Krečič, Leon Firšt) kao dio projekta suradnje Hrvatskog društva skladatelja i Društva slovenskih skladateljev. Različiti skladateljski rukopisi – prema riječima glazbenika – tražili su potpuno individualan pristup vježbanju, stoga neka djela na koncertu nisu ni mogla biti pripremljena ranije; ili zbog nedostatka elektronike (u slučaju skladbe Ane Horvat) ili zbog jazz forme u slučaju Matišićeve skladbe. Vrijedni opisi procesa rada i iskrenost glazbenika u predstavljanjima pojedinih skladbi, stvorili su poseban odnos s publikom i doprinijeli boljem razumijevanju glazbe.
Skladatelj Tibor Szirovizca za elektronikom, violončelist Vid Veljak i udaraljkaš Šimun Matišić (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Uvodna skladba Walking the Dog During a Full Moon, za violončelo, udaraljke i elektroniku umjetničkog ravnatelja Tribine Tibora Szirovicze donijela je zvukovno uzbudljiv rad. Skladba je to formalne strukture fiksirane uz programirane elektroničke dijelove koji su interpolirani s improvizacijskim elementima u dionici violončela i udaraljki. Organički zvuk instrumenata iznad i između sintetičkih digitalnih zvučnih tekstura ostavili su dojam moguće kulminirajuće rasprave između Čovjeka i Tehnologije. Element slobode i improvizacije svojim su decentnim, ali karakternim eksperimentima donijeli glazbenici Veljak i Matišić, vrlo reaktivni na digitalnu matricu iz radionice Tibora Szirovicze.
Glazbenici su pokazali izvanrednu međusobnu komunikaciju i usmjerenost na ukupni zvuk i specifičnu atmosferu
U skladbi Change, za vibrafon i violončelo slovenski skladatelj mlađe generacije, Matija Krečić, više se približio formama iz jazz glazbe, kako je u svojem predstavljanju naveo solist i skladatelj Šimun Matišić. Upravo je takva skladba otvorila veću mogućnost za slobodnije muziciranje solista na violončelu i vibrafonu. Oni su u dijalogu i solističkim nastupima – od melankoličnog uvoda suptilnih dinamika, zatim ritamski usmjerenog srednjeg dijela skladbe do poetičnog završetka u melodiji violončela – pokazali izvanrednu međusobnu komunikaciju i usmjerenost na ukupni zvuk i specifičnu atmosferu.
Violončelist Vid Veljak (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Skladbom njegovog slovenskog kolege Leona Firšta, Drop it!, glazbenici su kroz kontrastirajuće odlomke imali priliku potpuno se opustiti i razviti svoje improvizacijske dijelove u široj ekspresiji, upravo zbog skladateljevih sukoba glasnih i tihih dinamika, jazz i disonantnih harmonija. U tom je smislu kvaliteta njihova nastupa uvelike doprinijela uvjerljivosti skladbe.
Skladatelj Leon Firšt i violončelist Vid Veljak (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Improvizacijske odlomke povezuju skladani dueti
Zamišljena kao skladateljski poticaj za improvizaciju, skladba Incontro Antuna Tomislava Šabana otvorila je interpretima širi prostor za kreaciju. Rudimentarno notirani dijelovi skladbe donijeli su harmonijski okvir i jednostavan ritamski motiv kao temelj za susret violončela Vida Veljaka i udaraljki Šimuna Matišića. Nizom proširenih tehnika Vid Veljak poigrao se apstraktnim teksturama i bojama koje su zvučale poput zvukovne tapiserije nasuprot nježnim kantilenama klasično zvučećeg violončela, prelazeći iz vodeće u prateću dionicu. Na sličan način, vibrafon mijenja svoje uloge u konverzaciji, organički se ispreplićući s dionicom violončela. Virtuozni solistički ulomci koje izvodi Šimun Matišić donose tradicionalnije odjeke jazz harmonija i improvizacije u tkivo skladbe, decentno popraćene jednostavnim bourdonom u violončelu. Improvizacijske odlomke povezuju skladani dueti u kojima autor vraća svoj autoritet nad formom koju završava u prirodnom luku, repeticijom početnog ritamskog motiva s početka skladbe.
Skladatelj Antun Tomislav Šaban i violončelist Vid Veljak (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Eksperiment na vlastitu jazz temu skladba je koju je Šimun Matišić napisao kao varijaciju na temu s njegovog albuma prvijenca Invocation. U ovoj se skladbi, prema riječima skladatelja, zapravo „uglavnom varira pratnja, a ne sama tema“, što je u konačnici zvučalo kao poligon za razigranu improvizaciju na vibrafonu uz izrazito muzikalno izvedenu dionicu solo violončela koja je udahnula vodeću melodiju.
Udaraljkaš Šimun Matišić (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Nestajanje je donijelo najviše uzbuđenja na koncertu
„Svima koji se ‘nisu snašli’ prijeti ‘nestanak’, ali to nije najgore. Najgore je kad nestajanje traje“,citat je kojim Ana Horvat opisuje svoje djelo Nestajanje koje je donijelo najviše uzbuđenja na koncertu Dua Veljak-Matišić. Zvukovni okvir koji je skladateljica postavila kroz live elektroniku i akustičke instrumente, od samog je početka stvorio potpuno imerzivno akustičko iskustvo suptilne dramaturgije, koju su Vid Veljak i Šimun Matišić – unatoč najavljenom „ograničenom“ vremenu za pripremu – izveli bez ikakve naznake nepripremljenosti, krajnje profinjeno i poetično, prirodno se uklapajući u repetitivnu, meditativnu, ali organički mišljenu elektroniku Ane Horvat koja je nastupila s njima na sceni. Njezin spoj s instrumentima koji su ekspresivnim zgušnjavanjem repetirajućih motiva gradili unutarnju dinamiku djela donio je zaokruženo formalno djelo autentične zvukove atmosfere, snažnog skladateljskog potpisa.
Skladateljica Ana Horvat i violončelist Vid Veljak (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Iznimne izvođačke mogućnosti i suradnja Vida Veljaka i Šimuna Matišića samo su početak demistifikacije umjetničkog doživljaja koncerta kojemu smo svjedočili. Njihova spremnost na izazov i sukreaciju suvremenih partitura otkriva zajedničku glazbeničku strast za istraživanjem zvuka i novih mogućnosti, a prvenstveno skromnost i otvorenost prema Novom u glazbi, što je ključ za život suvremene umjetnosti i poticaj za nove slične programe na budućim Tribinama.
Duo Matišić – Veljak (foto: Dubravka Petrić/HDS)
Tekst preuzet s portala Glazba hr.
