„Tribina je jedinstvena”, tvrdi glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, nositelja Glazbene tribine, Antun Tomislav Šaban.
„Glazbena tribina ima tradiciju kojom se malo festivala s područja EU može pohvaliti. To je nešto što moramo očuvati te paziti da ovaj festival opstane”, dodaje umjetnički voditelj Tibor Szirovicza.

Tribina je mjesto susreta”, slaže se nekolicina sudionika ovogodišnje Tribine, koja ove godine obilježava 60. obljetnicu, a održat će se nadolazećeg vikenda, od 3. do 5. studenog – već treći put zaredom – u Osijeku.
„Tribina je jednom godišnje mjesto gdje možemo izmijeniti iskustva, čuti puno glazbe i družiti se”, objašnjava Szirovicza. „Oduvijek je Tribina bila mjesto susreta: onih međugeneracijskih, potom susreta ljudi iz različitih sredina i glazbenih centara, no i susreta glazbenih stilova, filozofija i smjerova”, dodaje Šaban.
Tribina je prilika da struka, prije svih skladatelji i muzikolozi, razmijene mišljenja o novijem stvaralaštvu i drugim pitanjima važnim za našu glazbenu kulturu”, zaključuje Ivo Josipović, Šabanov prethodnik na mjestu glavnog tajnika HDS-a, iz vremena s početka devedesetih, kada je Tribina napravila uspješnu tranziciju te tako preživjela do današnjih dana.

„Tribina je za mene mjesto razmjene ideja”, objašnjava Ante Knešaurek. „Smatram da su upravo takva mjesta sinergije i uzajamne komunikacije vrlo važne za razvoj pojedinca i naše kulturne sredine. Tribina daje priliku za razmjenu iskustava, polemike te spoznaje kako je sebe moguće unaprijediti u vlastitom profesionalnom promišljanju”, dodaje Davor Bobić. „Tribina je susret generacija u pravom smislu te riječi… prilika za uočiti koliko smo slični, a koliko različiti“, zaključuje Sanja Drakulić.

A iz nešto osobnijeg kuta slušamo još dvije skladateljice. Prvo Ana Horvat: „Uvijek se radujem Tribini i dolasku na Tribinu, jer je to kao ukradeno vrijeme rezervirano za glazbu dragih kolega i prijatelja, kao i dragocjeno vrijeme provedeno s njima.“ A potom i Sanda Majurec: „Uz slušanje koncerata, uvijek se rado sjećam i prepričavam zajednička druženja i šetnje koje su plodonosne u periodu između Tribina.“ Po tome je Glazbena tribina doista „jedinstvena”, kako o njoj zaključuje Šaban.

Osim toga, Glazbena tribina je „jedan od dugovječnih projekata Hrvatskog društva skladatelja”, napominje predsjednik HDS-a Mladen Tarbuk, iako, unatoč dugovječnosti, možda spada i u one „najžešće napadane i kritizirane te joj se egzistencija svako malo dovodi pod znak pitanja.” Najdramatičniji takav moment zbio se, kaže Tarbuk, „raspadom Jugoslavije – države, čije je glazbene scene Tribina imala biti ogledalo”.
„Srećom, uspješno smo je transformirali u Tribinu okrenutu hrvatskom stvaralaštvu”, svjedoči Josipović. Otad pratimo različite koncepte u njenu programiranju. Dok je Tribina godinama bila vezana uz Opatiju, na neko se vrijeme preselila u Pulu te potom vratila na Kvarner. Novi značajan zaokret dogodio se 2021., kada je za domaćina Tribine odabran Osijek.

Mnogi će se složiti kako je taj moment bio jedan od značajnijih u povijesti Tribine, barem onoj recentnijoj. „U Osijeku postoji dovoljno zainteresirane publike koja je u protekle dvije godine pokazala veliki interes za sadržaje Tribine“, tvrdi Šaban. „Dolaskom u Osijek posebno me iznenadila publika u tom gradu koja je izuzetno željna novih sadržaja, mnogo je ljudi na koncertima“, nadovezuje se i Szirovicza.
Iako će se ove godine održati (tek) treći put, Tribina je već pustila korijene u gradu na Dravi. „Ostvarili smo odličnu suradnju s Kulturnim centrom Osijek i ravnateljem centra, Ivanom Kristijanom Majićem. Osijek ima dobre kapacitete za održavanje koncertnih programa i dodatnih sadržaja, a s nestrpljenjem čekamo i otvaranje nove koncertne dvorane u sklopu zgrade Kulturnog centra u 2024. godini”, kaže Szirovicza.

Jedan od ključnih motiva prelaska u Osijek bila je i tamošnja Akademija za umjetnost i kulturu. Korist je, čini se, bila obostrana, jer je Tribina u Osijeku, pa i kroz Akademiju, dobila publiku, dok je Akademija u Tribini primila dodatni poticaj za tamošnji studij kompozicije.
„U procesu otvaranja novih studijskih programa jedno od posebnih mjesta zauzima novonastali studij kompozicije, što je svakako bilo od prioritetnog značaja za ovu sredinu”, kaže profesor s Akademije Davor Bobić. „Stoga je preseljenje Tribine u Osijek itekako dočekano s velikim oduševljenjem i entuzijazmom.”
„Tribina za Osijek znači puno, kako za publiku, tako i za buduće profesionalne skladatelje”, nadovezuje se Sanja Drakulić, također profesorica na Akademiji, nekad i umjetnička voditeljica Tribine. „Osječka publika pritom voli otkrivati nepoznato pa su i između Tribina koncerti nove glazbe puni publike.” Kao primjer navodi nedavni autorski koncert mlade skladateljice iz njezine klase, Dorotee Pavlinić, za koji se, kaže, „tražila stolica više”.
Pritom su programi Tribine, bez obzira na mjesto održavanja, čini se, uvijek bili otvoreni novim, mladim autorskim glasovima.

Tako se Josipović sjeća svoje prve Tribine u Opatiji, sad već daleke 1977. dok je još bio student. „Kao skladatelj, još sam od studentskih dana dolazio na Tribinu i imao izvedbe skladbi, onih komornih, ali i orkestralnih.” A svojih prvih izvedbi i Tribina prisjeća se i Mladen Tarbuk: „I meni su praizvedbe mojih prvih skladbi, poput 4 strofe za gudački kvartet ili Trasfigurazioni za puhački kvintet (potonju ćemo moći čuti na ovogodišnjem programu, 33 godine nakon praizvedbe) bile poticaj za daljnji rad i skladanje.“
I rani Puhački kvintet Dubravka Palanovića praizveden je, među mnogim djelima, upravo na Tribini. Sada će ga ponovno predstaviti članovi Zagrebačkog puhačkog ansambla (5.11., KC Osijek, 15:00). „U razdoblju studiranja bilo mi je vrlo važno da mi djelo izvede takva ‘ekipa’ i to na Tribini.“ Sanda Majurec također se sjeća Tribina još iz studentskih dana.
„Mnoga meni draga djela nastala su upravo za Tribinu.“ Nada se da će njezino djelo I ritorni ostati na repertoaru Ansambla Quasars iz Slovačke, koji će ga predstaviti posljednjeg dana festivala (5.11., KC Osijek, 12:00).

Za mnoge danas priznate skladatelje Tribina je bila mjesto početka pa tako i za Berislava Šipuša.
„Sjećam se Komornog gudačkog orkestra Slovenske radiotelevizije, dirigenta Marka Muniha, klavira na sceni, ispunjene Velike dvorane hotela Imperial (u kojem je održavana Tribina u Opatiji) i mojeg srčanog prvog nastupa kao skladatelja i izvođača… Play za klavir i gudače… To je bio i ostao za mene moj skladateljski Početak.“
Šipuš će ravnati Cantus Ansamblom 4.11. u HNK-u u Osijeku (19:30), uz bogati niz prvorazrednih solista: oboista Branka Mihanovića, sopranisticu Irmu Dragičević, trombonista Maria Šinceka, mezzosopranisticu Martinu Gojčetu Silić i multiinstrumentalista Ratka Vojteka.

Tribina se otvarala raznim glazbenim stilovima. Ove godine tako u sklopu Tribine nastupa Matija Dedić sa svojim triom, s kojim priprema autorsku večer kao svojevrsnu reprizu uspjele večeri koju je u ožujku priredio u Zagrebu. Uz zadovoljstvo zbog nastupa u Osijeku, Matija poručuje kako je Tribina jedna od „najbitnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj“ (5.11., KC Osijek, 22:00).
Szirovicza je u Tribini prepoznao i mogućnost edukacije pa je još 2017. pokrenuo međunarodnu radionicu suvremene glazbe za studente-instrumentaliste koju su vodili vodeći domaći glazbenici-specijalisti poput Mie Elezović, Vlatke Peljhan, Gordana Tudora, Davorina Brozića i Ivane Kuljerić Bilić, a pridružili su im se i strani muzičari kao što su Lorelei Dowling (fagotistica iz austrijskog ansambla Klangforum Wien) i Dietmar Wiesner (jedan od osnivača njemačkog ansambla Modern).
Radionice su bile namijenjene studentima svih četiriju akademija u Hrvatskoj, a takvim projektom, kaže Szirovicza, dogodila se decentralizacija te uspostavila konstruktivna suradnja mladih umjetnika i izvođača s područja cijele Hrvatske.

Godine 2022. ta je ideja nastavljena međunarodnom radionicom za mlade skladatelje uz ansambl Synchronos pod vodstvom međunarodno priznatog skladatelja Francesca Filideija, dok je i radionicom glazbene kritike za muzikologe vodio član umjetničkog odbora ansambla Riot, blogger i autor više knjiga iz suvremene glazbe Tim Rutherford Johnson. Aspekt edukacije Szirovicza smatra izuzetno bitnim te ističe kako ga je potrebno nastaviti i u budućnosti.

„Jubilarno održavanje Tribine je svakako trenutak okretanja unatrag, kao i trenutak traženja novih obzora“, dodaje Tarbuk. No, „neovisno o tome što je to danas brojem sudionika, publike te pozornošću medija znatno skromnija priredba (u odnosu na onu u bivšoj državi), smatram da je vrlo važna i da je treba očuvati, štoviše, i dodatno osnažiti“, zaključuje Josipović.
Možda će se neke nove generacije prisjećati nekih prošlih Tribina, kao što to danas čini Šipuš: „Kao Likovi i plohe Dubravka Detonija… Vidim ih kao da su sad ispred mene… Bjelinskog, Papandopula, Horvata, Bertija Markovića, Županovića, Brkanovića, Klobučara, Kempfa, Magdića, Ruždjaka…“ Tribina je doista bila mjesto koje je omogućavalo najbliži uvid i najdirektniji dodir s cjelokupnom autorskom scenom i svima koji su je formirali. A neke su osobe i osobnosti doista označile ovu manifestaciju.

„Dvije su figure bile simbol Tribine“, prisjeća se Tarbuk. „Adalbert Marković i Marko Ruždjak. S Bertijem ste mogli nadugo i naširoko razgovarati na Tribini o Tribini, o Hrvatskom društvu skladatelja, o novostima u svijetu hrvatske glazbe, dok biste s Markom sjeli, šutjeli i čekali sa zebnjom što će reći o vašoj najnovijoj praizvedbi. Njegove su misli znale potrajati do ranih jutarnjih sati: ili na opatijskom šanku ili kutu nečije sobe u kojoj se održavao tulum.“
Mnogo toga o „likovima i plohama“ Tribine otkriva i dokumentarni film autorica Dine Puhovski i Petre Pavić, čija nas premijera očekuje prvog dana manifestacije (3.11., KC Osijek, 22:00). Šesnaestero sudionika Tribine iz različitih perspektiva komentira prošlost ove manifestacije, ali donosi i različite poglede prema naprijed. O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Tribine raspravljat će se i na okruglom stolu drugog dana manifestacije (4.11., KC Osijek, 10:00).

Trenutačni umjetnički voditelj Tibor Szirovicza smatra da Tribina mora i dalje biti najviše usmjerena izvedbama kompozicija hrvatskih skladatelja i skladateljica. S druge strane, nakon deset godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji, prema njegovu mišljenju, festival mora održati pa i dalje razvijati svoj međunarodni karakter. U tom kontekstu važna su i međunarodna partnerstva s institucijama, institutima za kulturu, fondovima i fondacijama, glazbenicima i ansamblima koja je Szirovicza nastojao razvijati.
„Takav pristup, zdrave konkurencije domaćih i inozemnih umjetnika, dakle i skladatelja i izvođača, pomaže održavati visoku kvalitetu izvedbi djela te potencijalno omogućuje skladateljima da im se djela izvedu i u inozemstvu.“
Promišlja i mogućnost organizacije međunarodnih simpozija koji bi otvorili međuinstitucionalnu suradnju. Primjer međunarodnog karaktera Tribine ove je godine gostovanje Ansambla Quasars iz Bratislave s izvedbama više djela hrvatskih i slovačkih autora, sastava s kojim suradnja seže već nekoliko godina unatrag te koji je i ranije izvodio djela hrvatskih skladatelja (5.11., KC Osijek, 12:00).

O budućnosti Tribine promišljaju i drugi akteri hrvatske glazbene scene, poput višegodišnjeg umjetničkog voditelja Muzičkog biennala Zagreb i voditelja Cantus Ansambla (koji će također nastupiti na Tribini, 4.11., HNK Osijek, 19:30), Berislava Šipuša. On zaključuje:
„Moj je odgovor i više nego subjektivan, ali, da, treba nam Tribina, i u sedmom desetljeću… I to zato kako bi došli mladi, mlađi i najmlađi, drugi, drugačiji i različiti, novi, svježi i čudniji…“
Naposljetku o budućnosti Tribine pitali smo i jednog doajena, bez kojega ne bi bile ispisane mnoge stranice hrvatske glazbe, Vladimira Krpana – pa tako ni mnoge stranice Glazbene tribine – koji će zajedno s Katarinom Krpan koncertom u petak otvoriti 60. Tribinu (3.11., HNK Osijek, 19:30). On o budućnosti te manifestacije s poučkom prošlosti kaže:
„Tribina je bila upravo ono što njeno ime kazuje: pozornica s koje se mogla pratiti najvećim dijelom jednogodišnja produkcija hrvatskih autora, čime je omogućena selekcija onog najboljeg i najvrjednijeg, a hrvatski su interpreti mogli izabrati što će od predloženog zadržati na repertoaru. S druge je strane bila moguća prispodoba s dostignućima pristiglim iz drugih sredina bivše države, što je znalo biti korisno i poticajno. Tome su pridonijele i brojne rasprave i razgovori s aktualnim temama i zanimljivim govornicima.
Mijenjajući ustroj Tribina je promijenila i sadržaj.
Tribina hrvatske glazbe trebala bi danas biti kompetitivna pozornica novih djela, koja mogu zanimati širi glazbeni auditorij izvan uljuljane samodostatnosti Lijepe naše. Jednako tako trebala bi imati međunarodni odjek za koji bi zasluge trebala imati i djela provjerenih vrijednosti hrvatskih prethodnih generacija.
Ukratko, Tribina ne bi smjela biti utočište, već rađalište novih ideja temeljenih na tragovima već dosegnutih vrijednosti prošlih Tribina, opatijskih i pulskih.“

S ovim mislima, ususret Glazbenoj tribini, podsjećamo da je cjelokupni program manifestacije moguće provjeriti na poveznici tribina.eu. Ulaz na programe manifestacije je slobodan, uz iznimku programa u HNK-u u Osijeku (3.11., Vladimir i Katarina Krpan; 4.11., Ansambl Cantus i gosti) za koje se ulaznice mogu osigurati na blagajni kazališta. Koncert Vladimira i Katarine Krpan moći će se čuti i u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskog radija.
Stoga: dobro došli u Osijek – vidimo se na Glazbenoj tribini!